Kako znanja stečena na međunarodnoj konferenciji pretvoriti u konkretne aktivnosti za učenike? Upravo je to jedna od važnih poruka konferencije SALTO Green održane u Parizu, na kojoj je sudjelovala nastavnica strojarske skupine predmeta Strojarske i prometne škole iz Varaždina Ana Marketin-Sedlar.
Kada učenik projektira strojni dio, odabire materijal, programira CNC stroj ili provjerava kvalitetu izrađenog proizvoda, najčešće razmišlja o tome kako uspješno izvršiti zadatak. No što ako pritom počne razmišljati i o količini utrošenog materijala, potrošnji energije, nastalom otpadu i mogućnosti ponovne uporabe proizvoda. Upravo se u takvim svakodnevnim stručnim odlukama krije prilika za razvoj zelenih kompetencija. O tome kako održivost približiti učenicima i povezati je s budućnošću rada raspravljalo se 13. i 14. listopada 2026. u Parizu, na međunarodnoj konferenciji SALTO Green „Go Green: Knowledge into Practice”, održanoj u okviru Erasmus+ aktivnosti osposobljavanja i suradnje (TCA) „How to better settle the green priority in the Erasmus+ and ESC programmes?”.
Na konferenciji je sudjelovala Ana Marketin-Sedlar, nastavnica strojarske skupine predmeta Strojarske i prometne škole i eTwinning ambasadorica, s ciljem upoznavanja europskih pristupa razvoju zelenih kompetencija i njihove primjene u obrazovnoj praksi.
Zelene kompetencije nisu samo tema zaštite okoliša
Jedna od važnih poruka konferencije bila je da zelena tranzicija ne donosi samo nova zanimanja, nego mijenja i vještine potrebne za obavljanje postojećih poslova. U strojarstvu to znači da uz poznavanje tehnologije obrade, tehničkog crtanja, mjerenja i kontrole kvalitete sve veću važnost imaju učinkovita uporaba materijala, smanjenje otpada, energetska učinkovitost i odgovorno upravljanje resursima. Istodobno, zelene kompetencije uključuju i kritičko razmišljanje, suradnju, kreativnost, sposobnost predviđanja posljedica odluka te spremnost na promjene.
Na konferenciji je predstavljen europski okvir kompetencija za održivost GreenComp, koji naglašava važnost povezivanja znanja, vrijednosti i djelovanja. Njegova je vrijednost za nastavnike u tome što održivost mogu pretvoriti u konkretna pitanja, zadatke i očekivane ishode učenja.
SIPS mobility – kada se stručne vještine razvijaju u stvarnom radnom okruženju
U Strojarskoj i prometnoj školi važnu ulogu u povezivanju obrazovanja i svijeta rada imaju Erasmus+ projekti mobilnosti SIPS Mobility. Tijekom stručne prakse u europskim poduzećima i obrazovnim ustanovama učenici usvajaju nova tehnička znanja, upoznaju suvremene tehnologije i razvijaju radne navike potrebne za buduće zanimanje. Primjerice, učenici su tijekom mobilnosti u Portugalu stjecali iskustva u CNC programiranju, CAD/CAM simulacijama i kontroli kvalitete, dok su se na mobilnosti u Češkoj bavili programiranjem PLC sustava i industrijskih robota. Takva iskustva pružaju vrijednu osnovu za povezivanje stručnih i zelenih kompetencija.
Uz pitanje je li neki proizvod izrađen u skladu s tehničkom dokumentacijom, učenike se može potaknuti da razmotre može li se smanjiti utrošak materijala, kako optimizirati proizvodni postupak i na koji način tehnološka rješenja utječu na okoliš. Cilj je da učenik ne zna samo kako nešto napraviti, nego i zašto odabrati određeno tehničko rješenje te kakve posljedice taj odabir ima. U tom se kontekstu mogu razvijati i konkretni ishodi učenja: učenik će moći procijeniti utjecaj odabranog materijala na okoliš, predložiti načine smanjenja proizvodnog otpada, usporediti tehnološka rješenja prema učinkovitosti korištenja resursa te argumentirati vlastiti odabir. Istodobno, međunarodna mobilnost razvija samostalnost, prilagodljivost, komunikacijske vještine i sposobnost suradnje u multikulturnom radnom okruženju, kompetencije koje su također važne za zelenu tranziciju.
eTwinning – prostor u kojem ideje postaju zajednički proizvodi
Dok Erasmus+ mobilnosti učenicima omogućuju stjecanje iskustava u međunarodnom radnom okruženju, eTwinning projekti pružaju mogućnost da se međunarodna suradnja nastavi u učionici. U Strojarskoj i prometnoj školi eTwinning je već povezan sa stručnim predmetima, projektnom nastavom, mjerenjima, tehničkim stvaralaštvom i interdisciplinarnim učenjem. Primjer takvog pristupa je projekt EcoTech Measurement Quest, koji povezuje mjerenja, primjenu tehničkih znanja i razvijanje svijesti o odgovornom djelovanju.
Poseban potencijal imaju i projektne aktivnosti u kojima učenici osmišljavaju proizvode namijenjene očuvanju bioraznolikosti, poput kućica za ptice ili hotela za kukce. Na prvi pogled riječ je o jednostavnim proizvodima. No njihova izrada zahtijeva niz stručnih odluka: izbor odgovarajućeg materijala, određivanje dimenzija, izradu tehničke dokumentacije, planiranje postupka izrade te kontrolu kvalitete gotovog proizvoda. Ako pritom učenici surađuju s vršnjacima iz drugih zemalja, uspoređuju rješenja, raspravljaju o okolišnom utjecaju materijala i zajednički donose odluke, jedan projektni zadatak postaje prilika za razvoj tehničkih, digitalnih, zelenih i komunikacijskih kompetencija. Očekivani ishodi takvih aktivnosti mogu uključivati sposobnost učenika da obrazloži odabir materijala s obzirom na njegovu namjenu i održivost, izradi i vrednuje tehničko rješenje, predloži mogućnosti smanjenja otpada te surađuje s međunarodnim timom koristeći digitalne alate.
Od stručnog usavršavanja nastavnika do novih prilika za učenike
Na konferenciji je posebna pozornost posvećena ulozi nastavnika kao pokretača promjena, ali i važnosti kritičkog vrednovanja informacija o klimatskim promjenama te pripremi mladih za buduće tržište rada. Za Strojarsku i prometnu školu takve su spoznaje poticaj za daljnje povezivanje nastavnih sadržaja, Erasmus+ mobilnosti i eTwinning projekata. Stečena znanja mogu se primijeniti pri planiranju novih učeničkih zadataka, razvoju ishoda učenja te uključivanju kriterija održivosti u projektiranje, izradu i vrednovanje tehničkih proizvoda. Važno je pritom da održivost ne bude zasebna aktivnost koja završava dovršetkom projekta, nego sastavni dio načina na koji učenici razmišljaju, uče i rade. Upravo se tu susreću europska iskustva, školske radionice i budućnost strukovnog obrazovanja.
Autor članka: Ana Marketin-Sedlar, nastavnica sa
