U sklopu izvanučioničke nastave Hrvatskoga jezika, učenici 3.A u pratnji profesorice Nevenke Mitrović posjetili su izložbu slika Miljenka Stančića VARAŽDIN KAO MJERA I OBRAZAC u palači Sermage u Varaždinu. Ovom izložbom obilježava se 100.obljetnica rođenja Miljenka Stančića (1926.-1977.) jednog od najpoznatijih varaždinskih slikara druge polovice 20.stoljeća. Iako je veći dio života proveo u Zagrebu, u mislima se stalno vraćao u djetinjstvo, na varaždinske ulice i trgove.
Stančićev Varaždin nije onaj užurbani grad koji danas poznajemo, već tiho i mirno mjesto obavijeno sumrakom i izmaglicom. Motivi poput usamljenih žena i djece, polumračnih građanskih soba, zvonika, satova, lutaka, tišina pustih gradskih trgova i ulica, neobičan su spoj blage tuge i dubokog mira. Na izložbi se mogu vidjeti i Stančićevi osobni predmeti; stare fotografije, svjedodžbe, knjige, slikarska paleta i boje…
Evo nekih od učeničkih dojmova: „Razgledajući izložbu imala sam dojam da svaka slika skriva neku priču koju trebam otkriti.Shvatila sam koliko umjetnost može govoriti bez riječi. Stančićeva umjetnost privlači detaljima i emocijama.“ (Leona Prahić)
„Nakon izlaska iz galerije, varaždinske ulice gledao sam sasvim drugim očima. Kao da u svakom kutku grada i dalje živi onaj isti magični duh sa Stančićevih slika. ( Luka Novko ) „Slike Varaždina, igra svjetla i sjene, prigušene boje, nestvarni detalji…izazvali su u meni osjećaj kao da je vrijeme stalo i sve se stopilo u osjećaj mira, spokoja i tišine.(VitoHorvat)  „ Ako me zaborave, onda sam izgubljen.“ ( Miljenko Stančić )
Naš posjet izložbi potvrđuje suprotno. Stančićeva umjetnost i dalje živi u sjećanju svih generacija njegovoga voljenog grada.